Napomena:
Umoljavam čitatelje da obvezno pogledaju tekstove od 1-17 koji detaljnije (makar još uvijek samo informativno) obradjuju nebankarske i bankarske načine financiranja MSP.
Svaki (ozbiljni i društveno korisni) poduzetnik trebao bi biti upoznat s financiranjem dobi poduzetništva, od (pred)početne do kasnijih dokapitalizacijskih.
'Kritična masa' je definicija razine spoznaje i i svijesti grupe ljudi dostatne za pokretanje postupka radi rješavanja problem.
U okviru postojećih okolnosti, u klasične i inovativne izvore sredstava za poduzetništvo za sve ozbiljne i poštene poduzetnike u Hrvatskoj, uključujući i nove poduzetnike, postoji program po kojem HBOR sudjeluje u kreditiranju pripreme osnivanja poduzetništva kao (su)udjelnik u vlasnosti poduzetništva.
Leasing je dobar način financiranja dijela potreba novog poduzetništva, obzirom da
leasingomogućava punu iskoristivost opreme bez ulaganja prijeko potrebnog kapitala u kupnju.
Za poduzetnike u SAD postoje i tzv. financijski fondovi za razvoj društva – komune, okružja (
Community Development Financial Institutions – CDFIs), obzirom da se u SAD shvaća da zdravo, proizvodno ili izvozno poduzetništvo služi kao temelj opstanka obitelji, grada, regije, države, jer to gospodarstvo hrani i koristoljubne politokrate koja se zavukla u svaku poru, kod nas primjerice u Hrvatski sabor, Vladu, lokalne samouprave...
Za poljoprivrednike, slobodne profesije, obrtnike, kao i poduzetnike na početku u razvijenom svijetu (koji razvija svoje poduzteništvo i onda izvozi u našu zemlju) postoje i mikro-krediti koji imaju svoja pravila, ali i skuplju cijenu.
Banke takodjer financiraju svoje poduzetnike (čak i nove) kreditima u koje spadaju i tzv. neosigurani krediti. Kod nas toga uglavnom nema, da ne govorimo o uslugama 'popravljanja' odnosno remonta kredita, instrumenata za dostizanje
fair vrijednosti kredita, konsolidacije dugovanja itd.
Bankarski krediti mogu se temeljiti i na vrijednosti opreme uz njenu amortizaciju i učinak za vrijeme trajanja kreditne obveze poduzetnika.
Poduzetnici, pa i početnici (makar je kod banaka pojam 'novi poduzetnici' prilično nejasan jer ispada da početnici trebaju raditi barem jednu godinu prema zahtjevanim izvješćima) mogu koristiti i kredite u programima Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva (
), kao i jamstva (
). Na žalost, u Hrvatskoj još nema društava za privatna jamsta (Jamstvena društva ili fondovi) koja u svom potfelju izrade optimalan suodnos imovine, potraživanja, obveza, projekcije bilančnih stavaka, solventnosti i likvidnosti korisnika usluga – takav sam program – Portfelj: Europlus – osobno napravio 1999. godine.
Jedan od egzotičnijih načina predstavlja financiranje kao predujam budućih realno očekivanih izvora prihoda, od primjerice prava, patenata licencija, direktne prodaje itd. (Primjer: Microsoft).
Vlada SAD organizira u okviru svoji poreznih akata i podakata mogućnost stvaranja kritične mase ulagača u konkurentno poduzetništvo, a u dobre 'dečke' cijele te aktivne investicijske industrije spadaju Angjeli ulagači (o njima je napisano više u posebnom blog postu).
Podrška financiranju novih poduzetništava može biti i servis za tzv. elektronsko spajanje poduzetnika i ulagača, kao i zainteresranih stranaka za naplatu potraživanja, otkup dugovanja, trgovinu, partnerstvo u izvršenju nekog posla i sl.
Za nove poduzetnike poslovni inkubatori predstavljaju idealnu uštedu u početnim troškovima vodjenja poduzetništva.
Zatvorene i otvorene javne ponude su,dakako, učinkovit način stjecanja potrebnih sredstava bez rizika vraćanja sredstava obzirom da je takvo financiranje udjelničko, a ne dužničko, odnosno ulagači snose rizik, a zauzvrat dobijaju očekivanu stopu povrata dobiti i udjel u vlasnosti.
Usprkos svemu gorenavedenom, situacija u svezi s financiranjem novih poduzetništava svugdje je, a posebice u Republici Hrvatskoj, kritična. Početno financiranje, po definiciji, predstavlja prikupljanje količine novca (kapitala) koje omogućava razvoj zamisli ili namjere u konkretniji oblik. Financiranje poduzetništva na početku treba biti kvalitetno, jeftino i brzo izvedivo. Problem nastaje i ukoliko poduzetnik nema svoju imovinu, a visoko valorizira potencijale svoje zamisli, patenta i sl. dok ulagač preuzima cijeli novčani rizik.
Poduzetništvo je povezano s pojmom i praksom rizika, pa zbog toga poduzetnici u svakoj zemlji, jer svi su povezani sudbinom nevidljive niti, nastoje financirati početne troškove svojim sredstvima, odnosno prodavajuće dijelove svoje imovine koja im je funkcionalno nepotrebna, tj. smanjujući tekuće troškove, uzimajući hipotekarne kredite, posudjivajući novac kolateraliziran životnim osiguranjem (pri tomu, važno je raspitati se kod osiguravajućeg društva kada takvo osiguranje ima novčanu vrijednost u odnosu na uplaćeno i spremiju osiguranja), uporabom kreditnih kartica, i sl.
KREDITI: Kredit po definiciji predstavlja ugovorni sporazum po kojem korisnik kredita (osoba koja posudjuje novac) dobija vrijednost odmah i otplaćuje ga pozajmitelju po ugovorenim uvjetima koji uključuju naknadu cijene novca (kamata), jer je novac u ovom slučaju roba. Kredit, nadasve, predstavlja odnos korisnika kredita prema kreditodavatelju (banke, kartičarske kuće, drugih izvora), te se odnosi na količinu novca kojeg će kreditodavatelj posuditi korisniku kredita. Navedeni odnos se temelji na informaciji o sposobnosti urednog opsluživanja obveze od strane (budućeg) korisnika kredita.
Ključni elementi za ostvarenje kreditnog aranžmana su vjera kreditora u sposobnost ili dokazane karakterne vrline korisnika kredita, njegovu urednost o opsluživanju obveza, dovoljan tijek novca (
cash flow) koji jamči ispunjavanje obveza (ovo se odnosi ina poduzetnike, a za fizičke osobe pojam
cash flow je ograničen na stalna i honorarna proimanja), te neto vrijednost (zadovoljavajući odnos imovina, potraživanja i dugovanja, vrste kolaterala za osiguranje povrata i ukupni uvjeti glede korisnika kredita i ekonomske situacije).
POSLOVNI INKUBATORI: Odlično rješenje na poduzetništva u pretpočetku ili na početku. Inkubatori 'udomljuju' više poduzetništava pod istim krovom, smanjujući cijenu najma prostora i usluga, od tajničkih, računovodstvenih i dr., te u optimiranijim uvjetima nude i dostup poduzetničkom kapitalu u početnim dobima.
FONDOVI ZA RAZVOJ DRUŠTVENO KORISNIH/POTREBNIH PODUZETNIŠTAVA: Ovi fondovi koji su posebice etablirani u SAD, služe kako bi omogućili kredite poduzetništvima koja se prema bankarskim kriterijima smatraju 'nekomercijalnim', odnosno rizičnim za bankarsko poslovanje. Kredite ovih fondova koriste nova ili postojeća poduzetništva koja mogu dokzati sposobnost vraćanja kredita, ali ne mogu koristiti bankarske kredite zbog poroblema s kreditima u prošlosti, veličine zahtjeva, ograničenoj imovini vlasnika (poduzetništva) ili kolaterala (u odnosu na veličinu kredita) i sl.
Više od tisuću takovih fondova u SAD svake godine posudjuje poduzetništvima više od milijardu USD. Ovo je idealan izvor za poduzetništva u razvoju, koja mogu dokazati da će njihovo poslovanje pozitivno utjecati na stvaranje poslova u nekom okruženju (gradu, području, državi) te da će njihovim poslovanjem okružje stvoriti platformu za izbjegavanje gospodarske recesije.
Krediti ovakovih fondova su skuplji od bankarskih jer su i rizičniji (prosječno 0,5 do 3 kamatna postotna boda), ali veliki se broj takovih kredita tijekom vijeka trajanja pokaže boljim riješenjem od drugih načina financiranja za poduzetnike.
Fondovi podvrgavaju poslovanje poduzetništava i radne planove tradicionalnoj kreditnoj analizi, pri čemu poduzetništvo koje zahtjeva financijsko rješenje mora poglavito dokazati fokusiranost na namjenu kredita i učinke rada (s osiguranjima koje pospješuju provodjenje plana).
ZATVORENA / CILJANA JAVNA PONUDA (DIRECT PUBLIC OFFERING): Ova ponuda predstavlja prodaju udjela individualnim ulagačima, a primjenjuje se na postojeća i nova poduzetništva. Najvažnija osobina poduzetništava koja se nude ovakovom ponudom posjedovanje je proizvoda/usluge koja je potrebna potencijalnom tržištu te kvalitete koja je korisna društvu. Milijuni i milijarde USD investiraju se u nova poduzetništva, makar je ovaj način financiranja optimalan kod proširenja poslovanja.
Iako je Zatvorena ponuda jeftinija od otvorene Početne (Inicijalne) javne ponude (IJP), na kraju je mnogo skuplja jer i ulagači žele mnogo veći udjel u vlasnosti, obzirom da ne postoje aranžer niti investicijska banka kao kod IJP-a.
MIKROKREDITI: Mikrofinanciranje (instrumenti: mikrokrediti, mikro kreditne kartice itd.) je poduzeto radi financiranja mikrogospodarstva svake zemlje ( a ne samo siromašnih zemalja Trećeg svijeta kako su to političari u Hrvatskoj interpretirali u svome blasfemičnom neznanju) kojeg čine kućna poduzetništva (poljoprivreda), slobodna zanimanja , mali obrti, razvoj projekata (pr. studenata i sl.) i mala trgovačka društva.
Mikrofinanciranje služi za kreditiranje obrtnog kapitala, uredsku opremu, potrošni materijal, popravke i trajnu imovinu (strojeve, vozila itd.).
U razvijenim zemljama mikrokredite omogućuje neprofitni posrednici (primjerice, u SAD postoji oko 170 takvih organizacija). Mikrokrediti su idealno rješenje za nova ili novija poduzetništva koja nemaju vijek poslovanja i kolaterale koje potražuju banke, .
Cijena takvih kredita je dogovorna s posrednikom, ali je obzirom na uvjete viša od banaka. Kredit se nastoji kolaterizirati s što širim opsegom imovine, opreme, ugovora i osobnih jamstava poduzetnika kojorisnika kredita.
Prednost mikro kredita su male svote koje banke ne posudjuju, odnosno skupo naplaćuju.
PRIVATNA KREDITNA JAMSTVA: Poduzetništva u (pred)početku nemaju dovoljan broj odgovarajućih kolaterala za izvore financiranja (poglavito, bankarskog) te se predočavanjem privatnog jamstva izdatog iz kredibilnog izvora smatra dostatnim kolateralom za financijsko riješenje poduzetništvu, ponajviše kredit.
Navedena jamstva se izdaju za odabrana poduzetništva čiji čimbenici (proizvod, usluga, radna snaga i intelektualni kapital, ustroj rada itd.) jamče pozitivne učinke unutar 12 mjeseci koliko traje jamstvo po bankarskim standardima. Nakon tog razdoblja, poduzetništvo mora učincima svog poslovanja biti sposobno podići vrijednost temeljnog kapitala (uključujući imovinu poduzetništva) za otplaćivanje kreditne obveze i jamstva, odnosno poduzetništvo treba biti u stanju podići kredit na temelju rezultata svoga poslovanja.
Ukupna cijena jamstva i kredita zasigurno je viša od klasičnog kredita, ali poduzetnik ne gubi udjele u vlasnosti nad poduzetništvom, što takav način financiranja poduzetništva čini povoljnim u odnosu na financiranje prodajom udjela.
No, rizik kod jamaca je isti kao i kod onih koji sudjeluju u financiranju poduzetništva stjecanjem udjela, tako da je ovaj način financiranja (posebice) novih poduzetništava optimalan za poduzetnike.
FINANCIRANJE NA TEMELJU PROJEKCIJE BUDUĆIH PRIHODA/TANTIJEMA: Ovu ćemo tehniku pobliže opisati u sljedećim tekstovima jer se odnosi na naš projekt kojeg ćemo provesti u veljači 2006., a koji uključujuje katalog globalno utržive intektualne imovine (prava i proizvoda), kolateriziranog s policama životnog osiguranja.
Ulagači dobijaju dio ugovorenih ili objektivno projiciranih dobiti, kao i vrijednost imovine (koja će u ovom slučaju biti konvertibilna u prava na vlasnost udjela, dionica,prava i dr.) kao nagradu za financiranje rada, proizvodnje i plasmana proizvoda/usluga koji će stvarati prihode.
Ovakav način financiranja isplativ je za nov(ij)a poduzeća koja su jeftina u ustroju i organizaciji rada te mogu dokazati visoku stopu budućeg bruto prometa i neto dobiti
Mnogi stručnjaci smatraju ovakav način financiranja dobrim (uvjeti su previše kompleksni da bi ih sada obradjivali za svaku industriju), jer poduzetništvo ustupa samo dio buduće vrijednosti sadašnjim ulagačima bez kojih te vrijednosti ni bilo.
Ulagači zapravo poduzetniku daju predujam za (očekivane, ugovorene i tome sl.) buduće prihode. No, i ulagači tu zauzimaju svoju
win-win (svi pobjednici) poziciju, jer u slučaju komercijalne propulzivnosti proizvoda/usluge, prihodi u budućnosti od direktne prodaje, licencija, prava itd. mogu biti stostruko veći od ulaganja (Microsoft i neke tehnološke kompanije poput
Googlea najbolji su primjer ulagačke učinkovitosti ovakove vrste financiranja poduzetništva).
Poduzetnicima je ovakav način ulaganja priličan jer se kapital u trenutku ulaganja ne stelizira udjelima, kolateralnim obvezama i sl. nego se koristi u najvećem mogućem obujmu za plasman i marketing proizvoda/usluge.
INICIJALNA (POČETNA) JAVNA PONUDA: O ovoj temi, kao i svim drugim načinima financiranja više u prethodnim tekstovima (blog postovima). Ukratko, Početna ili Inicijalna javna ponuda predstavlja prodaju dionica (ili obveznica) putem aranžera na tržištu kapitala (to su uglavnom tzv. investicijske banke i nositelji projekta - tzv.
Underwriteri). Nova poduzetništva će time postati predmetom trgovanja na burzama koje odgovaraju obujmu Ponude (tako se primjerice manje tehnološke kompanije izlistavaju na
[B]Nasdaq SmallCap[/B] kategoriji tehnološke burze u New Yorku).
Nova poduzetništva trebaju dokazati potencijal razvoja u visoko profitne kompanije. Ovakve ponude se ponekad upotrebljavaju za financiranje istraživanja i razvoja, ali je kudikamo porivlačnije da se komercijalni efekti iščitaju što ranije. IJP je i naskuplji način financiranja poduzetništva, jer stoji najmanje oko 25% početnog udjela u svakoj kompaniji, uz cijene usluga i razne troškove koji se mogu popeti do 20% ukupne vrijednosti.
Naravno, IJP se provodi samo za projekte veličine veće od 30-40 milijuna kuna, a poduzetnici se za nju odlučuju: a) ukoliko ne mogu privući kapital iz drugih investicijskih izvora; b) ukoliko bi sazivanje sastanaka s potencijalnim ulagačima bilo vremenski preopsežno; c) ukoliko ne žele vraćati kredite i pasivizirati kapital; d) poduzetništva s dionicama i vrijednosnim papirima na tržištima imaju veći ugled; e) pomoću dionica (trezorskih, povlaštenih i dr.) poduzetnici mogu zuadržati svoje najbolje zaposlenike; f) javna poduzetništva su vrijednija od drugih; te činjenice da se poduzetnici emisijom vrijednosnih papira barem nominalno obogate.
ELEKTRONSKO SPAJANJE PODUZETNIKA I POTENCIJALNIH ULAGAČA: Postoje brojni servisi koji spajaju ili omogućavaju komunikaciju izmedju poduzetnika i postojećih ulagača.
Nerijetko, ovakvi poslovni servisi nude usluge kompenzacija, prijeboja, otkupa dugovanja itd. izmedju dvije ili više stranaka, ali u ovom slučaju riječ je o lociranju, prije svega, angjela ulagača za poduzetnike u odnosu na područje ili nišu ulagača.
Servisi ovakve vrste prilično su jeftini dok se odnose na dostup popisu ulagača. Ukoliko je, pak, riječ o slojevitijem 'spajanju' koje sadržava otkup dugovanja ili strukturiranje investicija, usluge su kudikamo skuplje i vezane su uz ukupnu veličinu angažiranog kapitala.
Prednost za svakog poduzetnika, obzirom da novac ne poznaje granice, leži u činjenici da takvi servisi registriraju i kontaktiraju isključivo ozbiljne ulagače.